Volim pogledati note parfema.
Zanimljivo mi je vidjeti što se nalazi iza nekog mirisa, uspoređivati parfeme koje volim i tražiti poveznice među njima. Ponekad već iz samog opisa mogu naslutiti hoće li mi se neki parfem svidjeti ili ne.

Ali note mi nikada nisu dovoljne da donesem odluku.

Tijekom godina dogodilo mi se više puta da me parfem oduševi na papiru, a potpuno razočara na mojoj koži. Dogodilo se i suprotno. Pogledala bih popis nota i zaključila da taj parfem vjerojatno nije za mene, a onda bih ga isprobala i danima razmišljala o njemu.

Zato danas note promatram kao smjernicu, a ne kao pravilo.

One mi mogu pomoći da suzim izbor ili probude znatiželju, ali ne mogu mi reći kako ću se osjećati kada parfem zaista počnem nositi.

A upravo je taj osjećaj ono što mi je najvažnije.

Kada razmišljam o svojim omiljenim parfemima, rijetko ih pamtim po notama. Ghost in the Shell ne pamtim po sastavu. Pamtim ga kao čist, mliječan, cvjetan i nevjerojatno ugodan parfem kojem se stalno vraćam. Vanilla Vibes ne pamtim po vaniliji. Pamtim ga po osjećaju ljeta koji u meni budi.
Možda upravo zato nikada ne kupujem parfem samo zato što mi se sviđa njegov opis.
Zanimljiv mi je trenutak kada ga počnem nositi. Kada vidim posežem li za njim ponovno. Razmišljam li o njemu dok nije na meni. Veselim li mu se nekoliko dana kasnije.

Jer na kraju dana parfem nije popis nota.
Parfem je osjećaj koji ostane nakon što sve note prestanemo analizirati.