Mogu ustati u četiri ujutro ako treba.

Zbog posla, obaveza ili nečega što mi je važno. Ali nikada nisam ustajala u četiri da bih meditirala,zapisivala ciljeve ili živjela život kakav društvene mreže smatraju idealnim. I mislim da sam tek s godinama shvatila da je to sasvim u redu.

Društvene mreže već godinama pokušavaju nas uvjeriti da postoji ispravan način za započeti dan. Jutarnje rutine postale su gotovo natjecanje. Tko će ranije ustati, više napraviti i prije ostalih započeti svoj najbolji život.

Priznajem, ponekad me takvi sadržaji privuku. Spremim ih i pomislim kako bih možda i ja trebala biti organiziranija, discipliniranija ili dosljednija. A onda se sjetim da već jesam disciplinirana. Samo na svoj način.

Nikada nisam bila osoba koja voli stroga pravila. Nemam jutarnju rutinu koja izgleda jednako iz dana u dan. Ne radim stvari zato što internet kaže da bih trebala. Ne vjerujem da postoji jedna formula koja odgovara svima.

Ono što imam su male navike koje su se s vremenom prirodno uvukle u moje dane.

Parfem nakon jutarnjeg umivanja. Parfem nakon što se odjenem za posao. Ponekad parfem usred dana, bez posebnog razloga. Mirisna svijeća dok radim od kuće ili čitam knjigu. Difuzor koji tiho ispunjava prostor dok se dan odvija svojim tempom. Kava iz šalice koju najviše volim. Poruka prijateljici kada pomislim na nju.

Nisu to velike stvari, ali su postale dio mog dana na način o kojem nikada nisam previše razmišljala.

Možda baš zato toliko volim mirise.

Ne samo parfeme, nego i svijeće, difuzore i sve one sitne detalje koji prostoru ili danu daju određeni osjećaj. Neki ljudi prvo primijete boje, neki glazbu. Ja često prvo primijetim miris.

Možda baš zato volim male navike. Ne stvaraju pritisak. Ne traže savršen dan. Ne dolaze s osjećajem krivnje ako ih ponekad preskočim. One su jednostavno tu, bez rasporeda i bez pravila.

Dugo sam mislila da bih trebala biti bolja u održavanju rutina. Organiziranija. Dosljednija. Sličnija ženama koje naizgled imaju sve pod kontrolom.

Danas više ne mislim tako.

Ne zato što sam odustala od discipline, nego zato što sam napokon prihvatila da ne moramo svi funkcionirati na isti način. Nekome odgovaraju planeri, rasporedi i strogo posloženi dani. Meni odgovara malo više prostora između svega toga.

Ispostavilo se da mi nikada nije trebala savršena rutina.

Trebalo mi je samo manje uspoređivanja.